Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija i Crna Gora odabrale su filmove koje će 2022. godine poslati u utrku za Oscara. Riječ je o pričama o prijateljstvu i ljubavi, ostvarenjima nešto lakše tematike od onih koje smo Američkoj akademiji plasirali prošle godine.
Prema trenutnim najavama, 94. dodjela Oscara bit će održana 27. marta 2022. godine. U utrci za zlatni kipić naći će se nekoliko sjajnih ostvarenja iz svih dijelova svijeta, a države regiona već su odabrale svoje kandidate.
Koje filmove smo kandidovali?
Nakon prošlogodišnjeg uspjeha filma "Quo Vadis, Aida?" Jasmile Žbanić, koji je ušao u uži izbor za prestižnu nagradu, BiH ove godine kandiduje "Tabiju" Igora Drljače. Srbija također bira nešto lakše teme i nakon "Dare iz Jasenovca" Predraga Antonijevića kandiduje "Oazu" Ivana Ikića.
Hrvatska je nakon "Dopunske nastave" Ivana-Gorana Viteza kandidovala "Terezu 37" Danila Šerbedžije, dok Crna Gora ove godine bira film "Poslije zime" Vladimira Blazevskog, nakon što je prošle godine kandidovala "Grudi" Marije Perović.
Bh. novinar i kritičar Mirza Skenderagić komentariše kako je kandidovanje filma "Tabija" sasvim logičan odabir za ovogodišnje nominacije.
"Ne samo zbog premijere koju je imao na Berlinalu, već i jer je najbliže onome što možemo definisati kao autorski film te jer je svakako riječ o novom rediteljskom glasu koji je neophodan domaćoj kinematografiji, pogotovo jer reditelj Drljača dolazi s inostrane filmske škole", kaže Skenderagić.
U konkurenciji za bh. kandidata bila još samo dva filma - "Deset u pola" Danisa Tanovića i "Tako da ne ostane živa" Faruka Lončarevića.
No važno je napomenuti da odabir kandidata ni ove godine nije prošao bez rasprava i problema. Naime, u Hrvatskoj već neko vrijeme traju prepirke jer mnogi smatraju da je umjesto Šerbedžijinog filma trebalo kandidovati "Murinu" Antonete Alamat Kusijanović, kao i da je u pitanju namještaljka.
Hrvatski filmski kritičar i novinar Samir Milla komentariše kako su prozivke pokrenute jer je jedna od članica komisije bila Lana Barić, scenaristica i glavna glumica u filmu "Tereza 37",
"Ona se izuzela prije posljednjeg kruga glasanja pa je sve po propisima, no ne znamo je li i koliko prije toga lobirala za svoj film. Lani smo imali sličnu situaciju kada je predložena 'Dopunska nastava', a ne 'Dnevnik Diane Budisavljević', koji bi zahvaljujući publicitetu imao više šanse. Zbog toga smatram kako bi i 'Murina' imala više šanse, jer je lobiranje u takvim izborima od velike važnosti. A gdje ćete bolje reklame od filma koji je producirao veliki Martin Scorsese i koji je nagrađen u Cannesu?", kaže Milla.
Ističe kako hrvatskog kandidata ocjenjuje solidnom trojkom te kako ovo ostvarenje ne treba učestvovati u utrci za Oscara.
"Tema žene koja pokušava pobjeći iz učmale sredine nakon što joj se probudi libido nije nova. Lani smo imali čak i bolji film slične tematike 'Mare' Andreje Štake, koji je prema mom mišljenju bolji. Smatram da bi bolji kandidat bio film 'Murina', koji je vizualno dojmljiviji, a i nosi zanimljiviju poruku", smatra hrvatski filmski kritičar.
S Millom komentarišemo i činjenicu da Američkoj akademiji sada šaljemo filmove koji su nešto lakše tematike nego prošle godine: "Još uvijek nisam pogledao druge regionalne kandidate za Oscara, ali mi je drago što smo odabrali filmove o međuljudskim odnosima umjesto tema o politici. Pogotovo nakon onakovog politiziranja kakvo smo vidjeli u očajnom filmu 'Dara iz Jasenovca'".
Srbija je ove godine napravila nešto drugačiji odabir nego prethodnih godina, prekidajući tako niz kandidata koji su zamrljani politikom. Iako ovo na prvu djeluje kao korak u pravom smjeru, srbijanski kritičar Vladan Petković smatra da odabirom "Oaze" nisu napravljene konkretne strukturalne promjene.
"Ne mislim da je došlo do ikakve promjene, samo za razliku od situacije u vezi s 'Darom iz Jasenovca', ove godine nije bilo kandidata do kojeg je stalo političkim strukturama. Mislim da je ova godina iskorištena da se 'smiri lopta' i da se izabere jedan film koji je cijenjen u filmskoj javnosti, pa se malo ko bunio što je izbor opet bio netransparentan", govori Petković.
Dodaje kako se u jednom momentu pojavila vijest da je "Oaza" odabrana, kao i ko je bio u komisiji, ali nigdje nije predstavljen spisak filmova koji su bili nominovani: "Jedino je navedeno da komisija smatra da je ovo bila jedna od najplodnijih godina srpskog filma i da je bilo osam izvrsnih kandidata - ali kojih je to ostalih sedam, nigde nije objavljeno. Dakle, teško da možemo da govorimo o nekoj strukturalnoj promjeni".
Skenderagić se nadovezuje govoreći kako je upliv politike u ove vode očigledan tek u posljednjih nekoliko godina, ali generalno su birani ili najpopularniji ili najuspješniji filmovi kao što su "Rekvijem za gospođu J" ili "Montevideo, Bog te video!".
"Ali valjda se nešto naučilo iz prošle godine iz izbora lošeg filma zbog važne teme, pa je evo ove izabran naslov koji čak nije ni mainstream srbijanske kinematografije, a kamoli da je prvi izbor aktuelne vlasti. U prevodu, izabran je dobar film", smatra Skenderagić.
Kakve su šanse ova četiri filma?
Petković smatra kako je "Oaza" izuzetan film, o čemu najviše svjedoče i nagrade koje je dobio, između ostalog i na festivalu u Veneciji, koji je jedan od tri najznačajnija festivala na svijetu, gdje je imao svjetsku premijeru.
"Ovo je ključan aspekt u razmatranju šansi za Oscare, jer je važno da su glasači akademije eventualno već čuli za film koji se šalje. Ipak, smatram da 'Oaza' nema velike šanse, jer se radi o veoma specifičnom autorskom rukopisu i maloj produkciji kakvu Oscari ne favorizuju, bez obzira na to što je riječ o izvanrednom ostvarenju rijetko viđene snage, iskrenosti i emotivnosti. Još važnija stvar od autorskog pristupa i festivalske vidljivosti je promotivna kampanja za Oskare, za koju Srbija ima premalo novca da bi bila efikasna", smatra Petković.
Njegov kolega Skenderagić ističe kako je imao priliku pregledati "Oazu" te kako se ona tematski vrlo lako može povezati s "Tabijom" jer je riječ o filmu koji govori o izazovima mladih u utabanoj emotivnoj pustinji starog svijeta, otvarajući još nekoliko društvenih i historijskih odjeljaka, ali i slično lomeći naraciju za izlomljene živote svojih protagonista.
"Ikić me oduševio još svojim prvim filmom 'Varvari' i on jeste jedan od najvažnijih predstavnika novog srbijanskog filmskog vala, koji se diže visoko iznad standarda savremenog srbijanskog filma, metodologijom i poetikom, svojstvenim recimo američkom 'indie' filmu. Ipak, da bi se uopšte približilo nekom širem krugu kandidata za nominacije za Oscara, neophodno je barem da film bude prikazan u Glavnom takmičarskom programu 'A' Festivala", navodi Skenderagić.
Dodaje kako ne treba imati prevelika očekivanja kada je riječ o ulasku "Tabije" u uži krug za Oscara.
"Iako ovo jeste zanimljiv film o odrastanju, o ljubavi zarobljenoj u sukobu tradicije i mladosti, o pogledu prema beskonačnom nebu i vezanosti za zemlju učmale provincijske sredine, ne treba imati prevelika očekivanja, jer ova godina je preplavljena filmovima jakih autorskih poetika, novih-starih imena, a izdvojio bih naslov 'Titane', koji je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu", ističe Skenderagić.
Milla zaključuje priču kazavši kako će neki od ova četiri filma teško reprizirati prošlogodišnji uspjeh "Aide".
"Nažalost, za razliku od lani, teško da će neko ući u konkurenciju za Oscara od filmova iz naše regije, ali zato velike šanse za nominaciju ima rumunski film 'Baksuzno bubanje ili bezumni pornić'. Taj je film ove godine osvojio Zlatni medvjed u Berlinu, no nama je u Hrvatskoj bitan. jer mu je jedna od producentica naša Ankica Jurić Tilić, pa ćemo i zbog toga navijati za njega!", smatra Milla.
Podsjetimo da je Jasmila Žbanić prošle godine ušla u uži izbor za nagradu Oscar, što je prvi veći uspjeh naše zemlje na dodjeli nagrada Američke akademije od 2003. godine - tada je Danis Tanović dobio zlatni kipić za film "Ničija zemlja".
