Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel objavio je svoj prijedlog Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021.-2027. i plana za oporavak, u kojem je ponudio ustupke različitim skupinama zemalja članica kako bi lakše prihvatili cijeli paket.
Michel je u petak predstavio tzv. "pregovaračku kutiju", svoj prijedlog za VFO i prijedlog plana za oporavak, koji će biti podloga za raspravu na sastanku na vrhu čelnika zemalja članica krajem sljedećeg tjedna.
Čelnici zemalja članica pokušat će postići dogovor na sastanku na vrhu u sljedeći petak i subotu, 17. i 18. srpnja, a ne isključuje se mogućnost da bude produljen i na nedjelju. To će biti njihov prvi fizički sastanak nakon onoga u veljači. Ne postigne li se dogovor, vjerojatno će se održati još jedan samit ovoga mjeseca, a kao mogući datumi spominju se 27. i 28. srpnja.
Michel predlaže nešto manji Višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje 2021. do 2027. godine, 1074 milijarde eura, 26 milijardi eura manje od prijedloga Komisije. To je ustupak tzv. štedljivoj četvorki, Austriji, Danskoj, Nizozemskoj i Švedskoj, koje imaju najviše primjedbi kako na visinu proračuna i plan za oporavak tako i na prijedlog da se najveći dio fonda za oporavak dodjeljuje kao bespovratna pomoć.
Te četiri zemlje najviše su pridonijele neuspjehu zadnjeg pokušaja dogovora o VFO-u 20. i 21. veljače, kada se nije ni nazirala nadolazeća opasnost od pandemije covida-19. Michel je tada predlagao proračun u iznosu od 1094,8 milijardi eura, dok je Komisija 2018. predložila 1135 milijardi eura.
No, to je bilo prije pandemije koronavirusa koja će gurnuti europsko gospodarstvo u najdublju recesiju u povijesti i zbog čega su svi u Europskoj uniji zaključili da se u takvim izvanrednim okolnostima moraju poduzeti izvanredne mjere. I Komisija je 27. svibnja izišla s novim prijedlogom. Predložila je novi iznos za sedmogodišnji proračun od 1100 milijardi, 35 milijardi manje u odnosu na prijedlog iz 2018. godine, ali i dodatni plan za oporavak od posljedica pandemije covida-19 u visini od 750 milijardi eura, 500 milijardi kroz bespovratnu pomoć najpogođenijim zemljama i 250 milijardi kroz povoljne zajmove.
Do tih 750 milijardi eura svježeg novca došlo bi se tako što bi se Komisija povoljno zadužila na financijskim tržištima koristeći svoj najviši mogući kreditni rejting. To je zasad jedino oko čega se sve zemlje članice slažu, svjesne da bi izostanak snažnih i dosad nezabilježenih poteza mogao ugroziti i samu opstojnost Unije.
Oko svega ostaloga postoje razlike u stajalištima zemalja članica - visine VFO-a i plana za oporavak, omjera bespovratne pomoći i zajmova, uvjeta za korištenje sredstava, alokacijskih kriterija. Štedljive zemlje protiv toga su da se dodjeljuje bespovratna pomoć, nego traže da se pomoć daje kroz povoljne zajmove koje bi vraćale zemlje korisnice, a ne Unija kao cjelina. To je s druge strane neprihvatljivo najteže pogođenim zemljama poput Italije, koje imaju ionako visoki javni dug i s novim zaduženjima njihovi dugovi bi odletjeli u nebo.
O prijedlogu Komisije čelnici EU prvi put su razgovarali 19. lipnja na videokonferenciji. Predsjednik Europskog vijeća Michel nakon toga počeo je s konzultacijama s čelnicima svih zemalja članica i rezultat tih njegovih razgovora je ova pregovaračka kutija.
Michel je ponudio još jedan ustupak bogatijim zemljama, Danskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji i Švedskoj - zadržavanje rabata, to jest smanjenja njihova doprinosa europskom proračunu. Sustav rabata je uveden kako bogatije članice ne bi uplaćivale nesrazmjerno više u odnosu na svoj bruto nacionalni dohodak. Za svaku od ovih zemalja Michel je predložio paušalni iznos za koji bi se smanjio njihov doprinos proračunu.
EU sljedeće generacije
Predsjednik Europskog vijeća zadržao je prijedlog plana za oporavak u iznosu i obliku u kojem ga je predložila Komisija, što ide u prilog drugoj skupini zemalja koje su najviše pogođene koronakrizom i koje su i prije pandemije bile u krizi, s visokim javnim dugom i malim fiskalnim kapacitetom.
Plan za oporavak nazvan "EU sljedeće generacije" (NGEU) ostaje isti kao u prijedlogu Komisije, 500 milijardi eura koje bi se dodjeljivale kao bespovratna pomoć i 250 milijardi kao zajmovi.
Najveći dio NGEU-a otpada na Instrument za oporavak i otpornost (RFF), 560 milijardi, te na ReactEU, dodatna sredstva za kohezijsku politiku od 50 milijardi.
Od 560 milijardi iz RFF-a, 310 milijardi eura dodjeljivalo bi se kao bespovratna pomoć i 250 milijardi kao zajmovi.
Najveći dio sredstava iz RFF-a, 70 posto, 217 milijardi, trebao bi biti ugovoren 2021. i 2022., a preostalih 30 posto, 93 milijarde, do kraja 2023. godine. Cijela omotnica trebala bi biti isplaćena do 2026. godine.
Za ovaj dio od 217 milijardi Michel predlaže da se zadrži alokacijski kriterij koji je koristila Europska komisija, to jest stopa nezaposlenosti u razdoblju od 2015. do 2019. godine, BDP po glavi stanovnika i udio u ukupnom stanovništvu. Po tim kriterijima Hrvatska bi dobila 7,3 milijarde eura bespovratnih sredstva, a 2,65 milijardi eura kroz zajmove.
Za preostalih 93 milijarde ubačen je novi kriterij - ukupni pad BDP-a u 2020. i 2021. godine, dok bi se zadržao kriterij BDP po glavi stanovnika i udio u ukupnom broju stanovnika EU. Budući da će po ekonomskim prognozama Hrvatska biti jedna od najteže pogođenih zemalja, njezina alokacija po Michelovu prijedlogu neće se smanjiti, eventualno bi se mogla povećati.
Osim RRF-a i ReactEU-a, NGEU uključuje još nekoliko programa: Obzor Europa, 13,4 milijardi; InvestEU, 30,3 milijardi; Instrument za potporu solventnosti, 26 milijardi; ruralni razvoj, 15 milijardi; Fond za pravednu tranziciju, 30 milijardi; RescEU, 2 milijarde; zdravstveni program, 7,7 milijardi; NDICI (Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju) 15,5 milijardi.
Višegodišnji financijski okvir
Michel predlaže sedmogodišnji proračun EU u visini 1074 milijarde eura. Komisija je predložila 1100 milijardi eura. No, da ne bi izazvao otpor siromašnijih zemalja iz skupine prijatelja kohezije, Michel je zadržao kohezijska sredstva na istoj razini kao u prijedlogu Komisije - 323,2 milijardi. Kad se tome dodalo još 50 milijardi iz ReactEU-a, kohezijska politika je znatno ojačana. Michel je zadržao prijedlog Komisije i što se tiče zajedničke poljoprivredne politike - 333,3 milijarde.
S druge strane, najviše su srezani, u odnosu na prijedlog Komisije, izdaci predviđeni za migracije i upravljanje granicama s 31,1 milijarde na 21,9 milijardi, zatim za sigurnost i obranu sa 194 milijarde na 13,6 milijardi, Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju sa 75,5 milijardi na 70,8 milijardi. Predloženo je i smanjenje ERASMUS-a s 24,6 milijardi na 21,2 milijarde, zatim sredstva za digitalnu Europu s 8,2 milijarde na 6,8 milijardi te Obzor Europa s 80,9 milijardi na 75,9 milijardi.
Kod više programa smanjenje sredstava u VFO-u kompenzira se povećanjem iz NGEU-a. Primjerice, sredstva za Obzor Europa u VFO-u se smanjuju za 5 milijardi, ali će se to više nego kompenzirati s 13,5 milijardi iz NGEU-a.
Za Hrvatsku i druge neto-korisnice europskog proračuna vrlo je povoljan i prijedlog da se sufinanciranje projekata iz nacionalnih proračuna za manje razvijene regije zadrži na 15 posto, kao što je i u sadašnjem VFO-u te prijedlog da se za provedbu projekata od potpisivanja ostave tri godine, tzv. pravilo N+3.
Za razvijenije regije stopa nacionalnog sufinanciranja bila bi to veća što je BDP viši.
Uvjeti za korištenje sredstava
Zemlje članice trebat će izraditi svoje nacionalne planove za oporavak i reforme za razdoblje od 2021. do 2023. u skladu s Europskim semestrom, odnosno specifičnim preporukama koje Komisija upućuje svim zemljama članicama. Do sada su zemlje članice te preporuke slijedile slabo, u vrlo maloj mjeri. O tim planovima i njihovoj provedbi odlučivat će zemlje članice kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije. Nizozemska traži da se odluke o isplati sredstava za oporavak odobravaju jednoglasnom odlukom zemalja članica, a Michel predlaže odluku kvalificiranom većinom.
Michel također predlaže da se najmanje 30 posto proračunskih sredstava mora ulagati u ostvarivanje zelenih ciljeva, dok je Komisija predlagala 25 posto.
Predlaže se i uspostava veze između vladavine prava i korištenja fondova. To je iznimno osjetljivo pitanje budući da je za dogovor potrebna suglasnost svih zemalja članica. Michel predlaže da članice odlučuju kvalificiranom većinom o sankcijama u slučaju nepoštivanja načela vladavine prava. Komisija je predlagala da se u takvim slučajevima koristi odlučivanje obrnutom kvalificiranom većinom, što znači da je za blokiranje sankcija potrebno imati kvalificiranu većinu koja je protiv prijedloga Komisije. Po Michelovu prijedlogu puno je teže donijeti odluku o sankcijama, zbog čega je njegov prijedlog već kritiziran za razvodnjavanje toga uvjeta.
S druge strane, Mađarska je zaprijetila vetom bude li se korištenje europskih fondova uvjetovalo vladavinom prava.
Otplata duga
Michel predlaže da se vraćanjem duga kojim će se financirati oporavak započne od 2026., dvije godine ranije nego što je predlagala Komisija. Također predlaže nove vlastite prihode europskog proračuna kojima bi vraćao dug - pristojbe na nereciklirani plastični otpad, oporezivanje industrijskih proizvoda s visokim udjelom ugljika koje EU uvozi iz trećih zemalja te digitalne pristojbe.
Brexit
Predsjednik Europskog vijeća je predložio da se u proračunu predvidi posebna rezerva za Brexit u visini od 5 milijardi eura. Ta sredstva bi bila namijenjena za pomoć državama i sektorima koji bi bile najviše pogođeni izlaskom Velikom Britanije.
