Ja ću se uvijek sjećati dragih osoba koje su pomagale meni,mojim roditeljima i mojoj braći i sestrama dok smo odrastali u bijedi i siromaštvu.
Pamtiću svoje prijatelje iz razreda koji su mi platili svaku ekskurziju, izlet, koji su mi kupovali sendvić, plaćali kafu, a nikad nisu naglasili da svi čuju!
Pamtiću vlasnika jedne male trgovine koji je svake Nove godine mog malog brata obradovao paketićem!
Pamtiću nepoznatog čovjeka koji bi svake godine ostavio novac u trgovini pa su obavjestili moju mamu da dodje kupovati fasungu!
Pamtiću svoju nastavnicu koja me je izvela iz razreda i dala mi nasamo dvadeset maraka da potrošim na izletu, a da me ne ponizi pred drugim učenicima!
Pamtiću sve te dobre ljude i još mnogo njih, moliću se za njihovu sreću! Iako oni to možda nikad neće znati, usrećili su me toliko puta a zamislite nemaju slike da to i dokažu.
(Mirela Mizić)
Usrećili su me, a nemaju slike da to dokažu!
Kada ti neko želi zaista pomoći, onda nema potrebe da to dokaže fotografijama.
Izvor: