Koliko ćemo još spominjati Edina Gačića? Još nekoliko sati ili najviše nekoliko dana. Već je postao stara vijest, a dolaze nove koje nam zaokupljuju pažnju. Ništa novo. Tako valjda treba biti, prenosi Al Jazzera.
Jesmo li išta naučili iz slučaja ovog ubice za kojim je pokrenuta opsežna policijska potjera kojoj se, kako je saopšteno, opirao do posljednjeg trenutka?
Hoće li nešto biti drugačije?
Hoće li potencijalne ubice biti sklonjene sa ulica?
Daj Bože!
Otkako je svijeta, bilo je i ubijanja.
I uvijek, bavimo se posljedicama, bez trunke preventivnog djelovanja. U ovom slučaju takvog koje spašava živote.
Nas, građane ne treba da zanima svađa onih čija je glavna briga kako da dođu do fotelje rukovodećeg Državnog zatvora, nas treba da zanima zaštita “ljudskog života”. Mi moramo da spriječimo da ne dođe do epidemije slučajava sličnih Gačiću.
Zbog slučaja Gačića, psihijatrija je preko noći postala interesantnija medijima, nije to samo zbog informisanja, nego i zbog dijagnosticiranja i apeliranja na svijest.
Ima li ko da čuje?
Ili je smrću Gačića završena priča. Kao što su bile završene i one prije, o serijskim ubicama što su punili novinske stupce kroz historiju.
Termin “serijski” ubojica uveden je još u ranim osamdesetim. Međutim, serijskih ubojica je bilo i u dalekoj prošlosti. Jer, postoji nekoliko podataka o činovima serijskih ubistava: Tiberius, Caligula, Tamerlaine, Vlad, Tepes and Gilles de Rais na koje se sumnja da su mučili, silovali i ubili oko hiljadu ljudi.
Dosta kasnije “Moderni serijski ubojica” postaje interesantan svijetu javnosti, a realno i on vuče svoje korjene od druge polovine 19. stoljeća. Razlozi njihovog ubijanja, bili su posve različiti. Oni koji se bave njihovim istraživanjem, misle u većini slučajeva da su serijske ubojice bile emocionalno neuravnotežene osobe, ali isto tako ima svjedočanstava koja govore da su neki od njih bili natprosječno inteligentni i manipulativni. Primjera ima mnogo. Hodalo je i još hoda svijetom dosta čudovišta. Izgledom znaju mnoge da zavaraju.
Serijske ubice
Epidemija tzv. “serijskih ubojica” je harala najviše Amerikom i Kanadom u periodu od 1960. do 1980. godine. Smatra se da je krivac mnogobrojnih trauma i bio Drugi svjetski rat, on je izrodio i ne želeći buduće serijske ubojice.
Ne želeći i ne znajući mediji su tada nekima od njih omogućili i slavu i publicitet. Neki od njih su u zatvoru otkrili i svoj dar za pisanje. To se najbolje npr. vidi u slučaju austrijskog serijskog ubice. Jack Unterweger je prvi put bio osuđen za ubistvo 1974. godine, a pušten je kao primjer rehabilitacije, postao je novinar i manje slavna osoba, koja je i nekoliko mjeseci nakon slobode počela ubijati. On je čak i radio kao reporter i za javnu televiziju ORF, gdje je izvještavao o pričama o samim ubistvima za koje se, kakve li ironije pokazalo da ih je on sam počinio.
Takođe, ozloglašeni serijski ubojica bivše SFRJ Vinko Pintarić je bio po tome poznat što je često mijenjao odjeću i obuću i držao ih uredno. Tzv. srpski Jack Trbosjek, Miodrag Stole Trifunović je silovao i ubio četrnaest žena. Još kao 15-godišnjak je silovao 12-godišnju djevojčicu. Čak je jednoj sretno preživjeloj djevojci recitirao svoju poeziju. Ubio je čak i sestru svoje žene. Istina je da ga je policija uhitila, kada je počeo i ubijati muškarce, svoje saradnike sa kojima je pljačkao prodavnice i kuće.
Neki od serijskih ubica imali su nezdrave odnose sa majkom. Npr. Edmunda Kempera ni rođena majka nije voljela, okrivljavala ga je za razvod od njegovog oca, još kao dječaka zaključavala ga je u podrum, kažu da je to i postao razlog zašto je Kemper postao “koljač studentica” Jer, prije nego što je ubio svoju majku i ispunio svoju fantaziju, ubio je šest studentica.
Američki serijski ubojica Kerol Edvard Kol je jedan od najekstremnijih takvih primjeraka, odrastao je uz problematičnu i agresivnu majku, za koju je bio patološki vezan i to mu je odredilo život. Zbog te mržnje prema majci, zadavio je ukupno 35 žena. Uglavnom su ga podsjećale na nju, ubijao je one koje je vidio kao “izgubljene slučajeve”, udate žene, poput njegove prezrene majke.
Gačić je ubio jednu ženu, svoju majku Sifetu.
Ko' nama garantuje, da neće biti još Gačića?