Iako je pucanje po Sarajevu 2011 godine, bilo prije 8 godina, okarakterizirano kao djelo terorizma (jer djelo terorizma mora ocijeniti međunarodna zajednica) ono još uvijek straši narod, više nego što bi trebao strašiti podatak o ubijenima svake godine, gdje se selefije ne spominju, jer nisu učesnici tih ubojstava (mada sami priznaju da i među njima žive lopovi, kradljivci,...).
Primjera radi, Srbija i Hrvatska svake godine u ubojstvima izgube oko 30 žena (podatak je njihovih ministarstava). To znači da se svako druge sedmice desi neko ubojstvo ženske osobe. Ni jedan slučaj ubojstva žene u krugu selefijskih zajednica nije se desio. Sloveniju je 2016 godine potresao jeziv slučaj klanja žene na autobusnoj stanici u Celju, kao što su dvojica slovenaca (Aleš Olovec i Martin Kovač) mučenički ubili Andreja Cekutu u Novom Mestu, a cijeli događaj su snimali i objavili na facebook. Hrvatsku je potresao slučaj ubojstva od strane 19-godišnjaka iz mjesta Lukinić Brdo, koji je ubio svoje roditelje, Srbiju slučaj ubojstva supruge i njezinih roditelja u Novom Sadu, ali se postavlja pitanje, koliko su ti zločini ostali u glavama ljudi? Zašto su pripadnici selefija opasniji od ovakvih monstruma?
Zašto sâme misli o onome što čovjek sa bradom navodno može uraditi (a kao drugi niko to ne može), više djeluju na čovjeka nego ono što neko drugi misli i uradi? U zadnjih desetak godina u Srbiji i Hrvatskoj ubijeno je oko 700 žena. To je podatak Sigurne kuće Istra, kojima je javnost upoznala koordinatorica Jadranka Černjul. Brazilski 'Ingarape institut' navodi da se najviše nasilja desi u Latinskoj Americi i Karibima. Samo u 2012 godini preko 430 hiljada ljudi su bile žrtve raznih ubojstava. Agencija EU za ljudska prava FRA, precizirala je u svom izvještaju da je svaka treća žena žrtva nekog vida zlostavljanja, bilo da je riječ o fizičkom obračunu ili seksualnom napadu, navodeći podatak između 83 i 105 miliona žena, što je do 55% žena Evropske Unije, starijih od 15 godina. To su podaci iz 2012, glavne direktorice Agencije EU za osnovna ljudska prava, Morten Kjaerum.
U Hrvatskoj se godišnje prijavi oko 2000 slučajeva silovanja žene ili djevojke, (podatak je Slobodne Dalmacije, objavljenom 2014 godine-autorice Silvane Uzinić). Selefije su ljudima prikazane kao zajednica nepismenih ljudi, siromašnih žena i djece koja teško žive, ostavljajući dojam ljudi privrženih stočarstvu i poljoprivredi. Nije tajna da je više od 80% njih zaposleno u inozemstvu. Nije tajna da imaju TV, internet,...da prate šta drugi o njima pišu i govore. Nije tajna da državu ništa ne koštaju, niti država gubi milione maraka od njih, kao što gubi u borbi sa kriminalcima i švercerima, koji se malo kad eksplozivno pojave u medijima. Pametno je rekla najhrabrija žena Hrvatske, Vedrana Rudar, kada je usporedila hrvata koji ide u Afganistan, da bi im tamo nametnuo demokratiju. Tada hrvat nije terorist, već nevinašce, ali kada afganistanac dođe u Hrvatsku da nametne svoj zakon, tada je terorist.
Nije ni pogriješila. Zato su selefije obični ljudi, dok ih država ne zatreba za svoje poene, kako bi se pokazala spremnom na izazove društva. Njena želja je da se pokaže državi, koja je mirna od terorizma, ali zato je prva u svijetu po broju ubistava (govorim o SAD). Dok se u porodicama svake godine ubijaju pištoljima, noževima i sjekirama, država čeka na pogrešan korak selefijskih zajednica, jer su njihova zlodjela najuspješniji medijski element, kojim se može prekriti crna statistika svakodnevnih ubojstava. Valjda su oni najopasniji ljudi i kad šute, a svi ostali su samo obični ljudi prljavih misli.
Piše: Emir.E.