Metropola ili metropolis je, prema definiciji, veliki grad ili urbana sredina koja je značajan ekonomski, politički i kulturni centar države ili regije, kao i važno središte za regionalne ili međunarodne veze, trgovinu i komunikacije. Dakle, metropola je sve ono što Sarajevo nije bilo prije nego što je njime zavladala Stranka demokratske akcije, barem ukoliko je vjerovati Bakiru Izetbegoviću, njenom predsjedniku i aktuelnom članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda.
Za čitatelje sa crno-bijelim monitorima, gospodin Izetbegović je gostujući u programu Televizije Federacije BiH prije nekoliko dana izjavio upravo to – da je SDA ta koja je dovela Sarajevo na nivo jedne metropole. Pojašnjavajući svoju misao, u nastavku izjave rekao je još i da je zaslugama njegove stranke Sarajevo podignuto na nivo metropole priznate i poznate u Istočnoj Evropi, koja je meka za turiste, meka za ljude iz kulture, gdje je budžet za razvoj veći nego u entitetu Republika Srpska.
Kanton vrijedan kao deset drugih kantona
Sve ovo je rečeno u kontekstu priče o formiranju buduće vlade Kantona Sarajevo gdje postoji realna mogućnost da SDA kao stranka sa najvećim brojem osvojenih glasova ne bude dio vlasti u ovom kantonu nakon više od 20 godina suverenog gospodarenja njime. Ubacimo li u taj kontekst i izjavu koju je Izetbegović dao nakon lokalnih izbora 2016. u kojoj je ocijenio kako sarajevska općina Centar vrijedi kao 10 drugih općina, lako je pretpostaviti kako je za SDA sarajevski kanton vjerovatno vrijedan kao 10 drugih kantona, odnosno čitava Federacija BiH, te kako bi njegov gubitak bio ogroman udarac za ovu stranku.
Dokaz tome je izraz kojeg je Izetbegović upotrijebio kako bi opisao formiranje vlade sarajevskog kantona bez SDA. Naime, on je rekao da opozicione stranke žele da faktički otmu Sarajevo od pobjednika koji, izgleda, ima Bogom dano pravo na njega. Na kraju krajeva, SDA je ta koja ga je digla na nivo metropole, pa jel'? Baš SDA je od Sarajeva napravila tu meku za turiste i ljude iz kulture, sa razvojnim budžetom većim nego u entitetu Republika Srpska, zar ne?
Samo dan nakon ove Izetbegovićeve izjave metropolitansko javno komunalno preduzeće Vodovod i kanalizacija Sarajevo pozvalo je metropolitance da maksimalno racionalno i štedljivo koriste vodu, bez nepotrebnih rasipanja. Ovo je možda i najbolje pokazalo nivo metropole na kojeg je SDA dovela svoj SDApolis – poznatu i priznatu (šta god to značilo) metropolu čije vlasti u 21. stoljeću nisu u stanju riješiti niti osnovne infrastrukturne zahtjeve kao što su redovno snabdijevanje vodom ili pristojan gradski prijevoz.
Rame uz rame sa svjetskim metropolama
Ne treba griješiti dušu – postoje i kategorije u kojima SDApolis nadmašuje i neke od najrazvijenijih i tehnološki najrazvijenijih metropola svijeta. Recimo, po zagađenosti zraka smo prestigli Peking dok smo po korupciji u javnom sektoru negdje u rangu Moskve, Kaira i New Delhija. Ali bar je razvojni budžet kantona veći nego u cijelom entitetu Republika Srpska, što i nije neka utjeha jer je ponos nakon poređenja sa budžetom kojeg kroje ekonomski eksperti Željke Cvijanović kao da se hvalite krvnim tlakom od 240/180 dok komšiju reanimiraju nakon srčanog udara.
No, među stvarima koje je Izetbegović rekao ima i onih sa kojima se teško ne složiti. Recimo, Sarajevo stvarno jeste postalo meka za turiste sa svih strana svijeta, s tim što oni uglavnom dolaze vidjeti one stvari koje su nastale prije nego je ono podignuto na nivo SDApolisa. Malo koji strani turist će se uslikati pred bilo čime što je kao javno dobro izgrađeno u posljednjih 20 godina, jer realno – današnje Sarajevo nema ništa značajno što već nije imalo prije nego ga je SDA podigla na taj nivo metropole.
Ruku na srce, niko ko dobro poznaje profil i sastav opozicije koju je svih ovih godina SDA imala ne može garantovati da bi stvari bile drugačije da ova stranka nije bila na vlasti. Jednako tako, niko ne može sa sigurnošću reći ni da će stvari krenuti nabolje ukoliko neke druge stranke uspiju prevazići svoje međusobne različitosti, prigušiti sujete svojih lidera i ambicije svojih članova, te okupiti neku koherentnu i održivu alternativu za SDA.
Isto tako, predstavljanje SDA kao jedine opcije i stranke koja je od Sarajeva napravila metropolu nije samo njena bahata i ignorantska amnestija od svih problema metropole za koje je direktno odgovorna SDA, nego i čin vrhunskog nepoštovanja prema historiji i tradiciji Sarajeva kao višestoljetne Šeher-metropole.
Šeher-metropola
Historija ne počinje s nama niti će s nama – a Bog dragi opet najbolje zna – završiti. Za nabrajanje stvari koje su Sarajevo kroz stoljeća činile šeherom-metropolom valjalo bi izvaditi pasoš za prelazak granice patetike, standardno krenuti od Gazi Husrev-begovih zadužbina, pa preko prvog tramvaja na Balkanu, arhitekata koji se samoubijaju i dvora koje austrijski investitor gradi svojoj voljenoj završiti u danima Olimpijade. Kroz sva ta stoljeća Sarajevo je bilo metropola u punom smislu te riječi i u kontekstu svakog od tih vremena imalo je ono što se danas smatra obilježjima metropola.
A današnje metropole se posmatraju kroz tri grupe pokazatelja koji pokazuju ulogu grada u procesu donošenja odluka, ulogu u inovacijama i konkurentnosti, te ulogu kao prometnog čvorišta. Zanimljivo, u sve tri kategorije je u određenim periodima svoje historije Sarajevo bilo bliže pojmu metropole nego sad kad ga je SDA podigla na taj nivo. Čak i ako uračunamo stalno prisutni izgovor o Bosni i Hercegovini kao maloj zemlji tek izašloj iz rata, opet ostaje činjenica da više od 20 godina nakon rata SDApolis u infrastrukturnom i prometnom smislu debelo zaostaje i za gradovima sa daleko lošijim startnim pozicijama, inovacijama se smatraju loše kopije rješenja iz okruženja a o ulozi u donošenju odluka u zemlji je možda bolje i ne govoriti.
Zato, možda neće biti neka korist ukoliko neko uspije oteti metropolu iz pobjedničkog zagrljaja onih koji su je podigli ili, zavisno od perspektive, sveli na ovaj nivo. Možda neće biti neka korist, ali šteta neće biti sigurno.