Od malenog izvora, do velikog mora i opet se nikada ne umori. Ondje gdje Neretva protiče, čovjeka glad i žeđ ne muče. Napojit će te u najtoplijem junskom danu, ohladiti u svojim dubinama i plićacima, a njena pastrmka je najslađa na svijetu. Dosta je malo žara, soli i limuna, povjetarac sa Neretve, žamor raftera i kupača, pa da ti dan bude pjesma, a uspomena živi do novog jutra. Tako kratko? Kratko, nego kako drugačije, pa moraš se i taj dan vratiti na Neretvu, pa da protabiriš sve i da ti se što bi mi rekli, slegne. Ne valja na brzinu skupljati trenutke, brzo će se zaboraviti, a duša treba da pamti.
Neretva je izrodila toliko pjesnika, pisaca, glumaca, sportista, dobrih i časnih ljudi. Kažu ti kod nas, ima nešto po vodi i u vodi, pa se daleko poznamo. Kažu nam, jeste li vi samo sa Neretve, pa neće nešto da završe rečenicu. A znamo mi šta hoće da nam kažu, nego eto šutimo, da ne bude što mogu o sebi pričati. A nije to tako, naučila je nas Neretva da šutimo i mislimo, pa kad dobro promislimo da kažemo šta treba. Tako i Neretva, vijekovima teče, širokom dolinom prihvati svoje drugarice rijeke, pa one zajedno pričaju i šapuću sve do Jadrana. I nije joj teško, ne umori je ni poneka vreća smeća, ni kiša, ni sunce, ni hiljade kupača i ne odustaje. Nikada nije ni odustala od nas… Nastavi da nas budiš i uspavljuješ, hladiš i okrepljuješ, a mi ćemo uvijek biti ponosni što smo sa Neretve.
Grehota ti je prolazniče proći kroz Hercegovinu, kroz Konjic, Jablanicu, Mostar, Počitelj, Čapljinu, a ne zagaziti u Neretvu. To ti je k’o da nisi ni bio.
Izvor: Posjeti.ba.