Željezničar je u rezultatskoj i krizi ambijenta, a možda ponajmanje joj je kumovao Milomir Odović. Pitanje je samo koliko je on sposoban i djelotvoran da pospješi ubrzani izlazak iz iste.
Čovjek kojeg je zapao loš period ibreti se kako njegovi igrači, barem većina, na terenu rade sve suprotno od onoga što prethodno utvrde i odrade na treninzima. U svojim izjavama nastoji donekle pronaći razloge zašto je ekipa grohnula nakon što je pod njegovim vodstvom, a nakon odlaska zalutalog Krčmarevića, zaista proigrala.
I najčešće razlozi nisu ti za koje on smatra da jesu. Obično je svaki put neki drugi krivac, nerijetko određeni pojedinac, a kada nije bio pojedinac Odović se požalio da u ekipi "nema igrača koji zna driblati".
Na prvu, dobra izjava. Autentična, interesantna, nova. Na svaku ostalu, nevjerovatna u 2018. godini. Želji, dakle, fali igrač koji zna driblati!?
Ovaj što piše ovaj tekst od svega na svijetu volio je driblati, kroz noge probaciti nekome bilo mu je draže nego hljeba se najesti, a fudbal mu je tamo do neke 15 bio smisao života. Igrao ga je radi igre, zabave.
U momentu kada je postalo važno neprimjetno stati protivniku na nogu, laktom se očešati o nečiju vilicu i - važnije od svega - ne driblati, tada je dječački, iskreni fudbal za njega prestao da postoji. I oko 15-te izgubio je volju. (Jedan od razloga procvata belgijskog reprezentativnog fudbala je što su djeci zabranili razmišljanje o bilo kakvoj taktici, tjerajući ih isključivo na igru - kao nekad kod nas na parkingu. Danas na parkingu nećete vidjeti da djeca igraju lopte, svi "treniraju", u prevodu malo ko se igra lopte.)
Ko danas uopće zna driblati? Ko smije driblati? Milomiru Odoviću, ako na svemu ostalom treba, onda na ovim izjavama ne treba zamjeriti. Čovjek je to za kojeg je važilo da u maramici može okrenuti trojicu igrača, nepredvidivi virtuoz, fudbalski majstor romantičarske provenijencije, igrač zbog kojeg su novogodišnji turniri u Skenderiji bili mnogo posjećeniji.
Možda ga zato i treba, ako ništa, pokušati shvatiti. Kako li je njemu takvom, nekadašnjem majstoru driblinga kada vidi pogrešno dodavanje na pet metara nekoga ko trenira pet put sedmično i tako 20 godina, kada i oni na tribini, što nisu virtuozi, nokte grizu i kosu čupaju kada to vide.
Suštinski problem je da danas skoro niko više ne dribla, nema više klasičnih desetki jer se takve sputava od malih nogu. To bi Odović makar trebao da zna.
Razumljivo, da bi se pratila brzina razvoja fudbala, kod djece je prioritet razviti brzinu razmišljanja. Najbolji i najtalentovaniji su oni koji igraju iz prve, koji mogu biti mantinela, oni kojima ne treba više od dvije sekunde, a često i manje da pronađu adekvatno rješenje. Kukala ti majka usudiš li se nekoga "prešavati", poigrati se.
(Kada je preuzeo Želju, češki vizionar Jiri Plisek nakon samo nekoliko treninga prekrižio je igrača koji je tada jedini mogao predriblati nešto što se kreće - Sretka Vuksanovića, doktora).
Koga je Luka Modrić predriblao, koga je Miralem Pjanić ikada igdje predriblao. A sve majstori. Pa i Cristiano Ronaldo, osim što vrti nogama kada dobije loptu, urijetko koga prođe driblingom, nego ga pretrči.
Oni za koje mislimo da su dobri dribleri ustvari su prevashodno brzi igrači. Nema više Luisa Nazaria, Ronaldinha i Zidanea, nema ni Zajka Zebe, Almira Turkovića i Sretka doktora, to je prošlost.
Željo nije imao driblera ni u prethodnom Odovićevom mandatu, ali se tada nije žalio. Tada je bilo pregršt mladih igrača koji su bili klapa i bili su sretni što igraju za prvi tim. Koga je Riad Bajić predriblao više od tri puta, ili Amir Hadžiahmetović, Enis Sadiković, Kerim Memija... Jednostavno, nije mali fudbal.
Da Želji nedostaje neko ko zna driblati je tužna izjava. Istinita, koliko tragikomična. Savremeni fudbal sve više ne podnosi driblere. Fali nam ih svima, Safet Sušić se više neće roditi nikada, pa je razumljivo da i Odović vapi za nekim takvim.
S druge strane, Želji svega drugog fali više nego driblera. Zna to i Odović ili bi makar trebao znati.
P. S. Kamo sreće da je Odović bio trener u vrijeme Dražena Novoselca, ponajboljeg futsalera u ovoj državi ikad, nekadašnjeg Željinog omladinca. Danas bi o Draženu pjevali pjesme...
Piše: A. Čulić