Za razliku od drugih Božijih stvorenja, čovjek ima (relativnu) slobodu, koja se manifestuje kroz mogućnost odabira / izbora.
Upravo, čovjekova sloboda izbora ga čini odgovornim za njegova djela. Dolaskom na ovaj, prolazni svijet, čovjek biva izložen raznim izborima i dilemama. Da li učiniti ovo, ili ono; da li skrenuti lijevo ili desno; da li namjerno griješiti, biti „koruptivni šampion“, zakinuti druge, pa tobe doći, u konačnosti - da li biti pravovjeran ili partivjeran, neka su aporija i dileme suvremenog čovjeka.
Društveni, socijalno-ekonomski probitak je moguće ostvariti na dva načina: lakši ili teži. Prvi put podrazumijeva politronstvo, ulizivanje, duhovno i moralno podaništvo, duhovnu i intelektualnu prostituciju, ukratko: negaciju svog vlastitog duhovnog, intelektualnog, moralnog identiteta, i epigonsko ucjepljenje u određeni (politički) sustav. On je sasvim izvjestan, i (na kraće „staze“) siguran. Za razliku od prvog, drugi način podrazumijeva mukotrpni dugogodišnji permanentni rad, odricanje, žrtvovanje. Taj put je izuzetno dug, neizvjestan, i stoga - za mnoge neprihvaljiv.
Do zvijezda preko trnja - nije obećavajuća filozofija, kad postoji lakši način, a on se u našoj Bosni i Hercegovini zove izborni ciklus.
Zato, poštovani čitaoci, nemojte se iznenaditi ovolikoj preizbornoj halabuci, toplim osmjesima i usrdnim pozdravima od onih koji bi vas, kao i mene, prije izbora, a i poslije, našutali s noge na nogu kao seoskog običnog džukelu. Prateći dosadašnji dio predizbornog nuđenja - koliko god to asociralno na vulgarnost- ali, mnogi oni nam se nude, nameću - primjetna je ogromna količina straha kod vladajućih stranaka, s druge strane, ogromna nada i ubjeđenost u promjene od strane opozicijskih stranaka, koji toliko polažu na građansku svijest i odgovornost, pri tom zaboravljajući važnu staljinovsku opasku - da je potpuno ne važno ko će glasati i kako, već da je neobično važno ko će brojati glasove i kako. Ali, jedno je evidentno.
Predstojeći Opći izbori u Bosni i Hercegovini su po svome značaju i vrijednosti, do sada, najvažniji. Naime, stanje u Bosni i Hercegovini je doseglo neslućene razine koje pulsiraju između ekonomske istrošenosti i populacijske opustošenosti. Kao recentan primjer mogu navesti općinu u kojoj živim, Sanski Most, koju je - prema nezvaničnim podacima - do sada trajno napustilo preko deset hiljada ljudi. Prvi na udaru koji su „osjetili na vlastitoj koži“ sada već egzodus ljudi, jesu prosvjetni radnici. Naprosto sam se „zaledio“ na informaciju da u osnovnu školu koju sam pohađao, i koju je doskoro pohađalo preko hiljadu i četiri stotitine učenika, ove godine je upisano četiri stotine i osamdeset sedam đaka. I ujedno, to je - koliko sam informiran- jedina škola od svih sanskih osnovnih i srednjih škola koja ima dvije smjene.
Da li se iko propituje šta je prouzrokovalo stvaranju ambijenta u kojem mladi, ali i oni u srednjim godinama, ne samo više da misle, nego i konkretno rade na tome kako što prije napustiti Bosnu i Hercegovinu? Nekoliko je faktora: nemogućnost adekvatnog zaposlenja, društvo nejednakih šansi, socijalni nesenzibilitet, institucijalna nepravda i pasijaluk... Uslijed sve većeg siromaštva, nepravde, političkih represija, i oblika vlasti koje su više odlike režima, a manje građanskih i demokratskih društava, oslabila je snaga naroda, jer obični čovjek je u potrazi za pravednom državom, zemljom za sve nas, modernom i europskom Bosnom i Hercegovinom. Kada će, i da li je uopće moguće, da nam bude bolje? Svima nama će biti bolje, kako je jedne prilike izjavio profesor Rešid Hafizović, kada skinemo sljepilo lažnog patriotizma, nacionalizma, religijskog konformizma i moralnog licemjerja sa svojih očiju, otrijeznimo se i uspravimo u svjetlu istinskih vrijednosti i uzmemo te vrijednosti za svoje svakidašnje ideale do kojih nikome nećemo dopustiti da nam zapriječi put.
Kada obrazovane i sposobne ljude stavimo na najodgovornija mjesta i uklonimo ovu depresivnu izvrnutu sliku naše stvarnosti, a s druge strane, u povijesnu ropotarnicu kada se pošalju nesposobni, beskorisni, parazitski, pohlepni i bajati politički kadrovi koji su opljačkali Bošnjake i sveli ih na prosjački štap. Ako želimo istini u oči pogledati, onda se moramo složiti sa činjenicom gotovo da nema tog grijeha kojeg nisu u stanju načiniti protiv ove zemlje i protiv Bošnjaka, te da nema tog rubikona koji nisu u stanju preći u svojoj političkoj bahatosti samo da bi očuvali svoje pozicije, iako je značajan broj tog političkog ešalona moralno, ljudski, pa i politički su izuzetno upitni kadrovi. Pitanje koje se nameće, i koje mi često zna biti upućeno od strane sugrađana, ko su, onda, ti koje treba izabrati?
Kako nam nauk Vjere daje odgovore na sva sudbonosna pitanja, tako je i u ovom slučaju: ...na najodgovornija mjesta birate najsposobnije među vama. A najsposobniji su, kako se veli u drugom kur'anskom pravorijeku, snažni (kompententni, ljudi sa suštinskim znanjem i punovažnom duhovnom kulturom) i povjerljivi (moralno-neupitni) ljudi. Poslanik islama nam je oporučio da prednost u izboru imaju sposobni, a ne podobni, jer ko postavi nekog, a zna da od njega postoji kompetetniji, neka zna - veli Poslanik - da je izdao Boga i Njegovog Poslanog. Navedeno treba imati na umu kada na birališta krenemo Sedmog Oktobra, jer posljedice našeg izbora nećemo samo mi osjetiti, nego i naša djeca, koja su budućnost svake, pa i, ako Bog da, ove zemlje.
Haris Islamčević