Bez njene volje, njenog dopusta i saglasnosti. Raspolažeš njenim tijelom kao da je tvoje. Kao da si mu gazda i da nad njim imaš apsolutno vlasništvo.
Pa dobro, bolje sad kad je mala, neće se ni sjećati, kasnije bi je boljelo mnogo više. Nema veze, običaj je takav, tako su i tvoju majku, i tvoje majke majku, kakve veze ima?
A možda ipak da probuši uši onda kad ona odluči?
Rodi ti se kćerka i ti joj probušiš uši.
Samo zato što je kćerka. Ne radiš to sinovima. Radiš to da bi bila lijepa, ubeđuješ sebe - da bi bila ljepša, jer ne možeš da podneseš zamisao da je svijet u tim prvim mjesecima može slučajno pomiješati i pomisliti da je dječak. Kakva nevjerovatna sramota, ljudi mogu pomisliti da je tvoja kćerka dječak?! I onda, bez njene dozvole već sopstvenom željom odlučiš da te tuđe, nedavno rođene, ušne resice probodeš iglom. Bez njenog pristanka odlučiš šta ćeš raditi da njenim tijelom.
Pitanje je jednostavno. Čije je telo tvoje kćerke? Tvoje ili njeno? Kome pripada žensko tijelo? Ženi, ili njenim roditeljima, muškarcima, državi, crkvi?
Mislim da je odgovor također jednostavan.
Žensko tijelo pripada ženi.
Ženom se ne može raspolagati kao da je stvar, samo zato što je žena. Moramo da naučimo jednom za svagda da je ne ukrašavamo po našem nahođenju i za naše uživanje, već da joj od trenutka kada dođe na ovaj svijet ne uskratimo pravo da prvo bude osoba, a tek posle da bude i izgleda kako zaželi.
Izvor: Blogdan.