Ovo je moja lična poruka, na koju imam pravo kao osoba koja uprkos svemu i dalje voli svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Jer, domovina može biti samo jedna i nema neke druge ili treće domovine.
Ovo NIJE poziv za bilo kakvu revoluciju, nasilje ili neposlušnost prema državi. NE, ovo je poziv DA glasamo za građansku Bosnu i Hercegovinu! Da glasamo za promjenu koja će nas voditi u svijet gdje nacionalna pripadnost nije bitna, već samo kvalitet posla koji se obavlja.
UGROŽENI
Shvatimo da nacionalne vođe, koji sve i svašta svode na nacionalnu pripadnost, moraju biti zamijenjeni novim snagama koje znaju da se snaga države ogleda u njenoj moći da sve što ne služi napretku, treba biti zamijenjeno mirnim putem: smjenom, izborima, referendumom!
Nema drugog izbora ako se želi živjeti životom dostojnog čovjeka koji svojim znanjem i idejama rješava probleme, a ne da se zahvaljujući pripadnosti određenoj naciji nalazi na funkciji.
Ne znam šta da kažem na opasku nekih političara o ugroženosti njihovih naroda u Bosni i Hercegovini. Da, svi su narodi ugroženi, ali od svojih nacionalnih vođa!
Te, sada "ugrožene nacije", izgradile su odmah poslije Drugog svjetskog rata državu za koju su svi u svijetu znali i koju su poštovali, po dobru znali, svakako. Stavimo "sve karte na stol", svi vi zlobni propagatori da je sve bilo loše u ono "davno, mračno doba".
Ko će imati više aduta: vi, sadašnji nacionalisti, propagatori mržnje i uzurpatori mira i saradnje, ili mi, ostarjeli nostalgičari za vremenima ljubavi i saradnje svih naroda i nacija u državi koju sada mnogi blate. U to "mračno doba" mi smo išli naprijed, a ne nazad, u beznađe nacionalnih sukoba na svim prostorima, kao što to danas idemo.
U Kanadi, u kojoj živim skoro tri decenije, svaki skup vodećih političara države izgleda kao zasjedanje Ujedinjenih nacija - skup političara iz različitih zemalja. Ali ne, to su sve Kanađani! Svi različiti, a niko ugrožen.
I time se Kanada s pravom ponosi!
Ovdje se biraju sposobni, a ne podobni vodeći političari, i to se biraju na nenamještenim izborima, demokratskim putem.
Kojoj naciji pripadaju? Ne, to ovdje nije važno! Ovdje ne koriste frazu "pripadnost konstitutivnom narodu". U ovoj državi, Kanadi, nikada još ne saznadoh ko su to "konstitutivni narodi Kanade", tj. narodi koji imaju više prava od drugih naroda da budu birani u organe vlasti.
A, baš bih volio to saznati!
Nije ovo priča o Kanadi, niti o tome koliko je idealna - nema idealne države na svijetu. Ovo je priča o tome da napredne države svijeta odavno shvataju šta je bitno za prosperitet države: pripadnost "pravom - konstitutivnom narodu", ili stručnost u obavljanju posla?
A, nacionalni političari u Bosni i Hercegovini i dalje provode politiku: "Dobar si i sposoban, jer si iz mog naroda. I samo zato ću ti sve oprostiti i zažmiriti na tvoje propuste i nesposobnosti, jer ti si naš, a ne njihov, ma kakav god da si."
A, onda me moj drugar upita: "Dokle ćeš pisati o domovini kada vidiš da to niko ne sluša. Da pogrešno (samo neki) shvataju dijasporsku želju da pomognu domovini glasanjem za promjene. Ti ‘neki‘ komentarišu našu želju da glasamo, nakaradno, kao neko naše ‘miješanje‘ u unutrašnje stvari onih koji u domovini žive."
"Do kraja ću o tome da pišem", rekoh. Šta god taj "kraj" podrazumijeva.
Ja samo znam jedno, ako ovi kritični izbori ne promijene drastično nacionalnu politiku Bosne i Hercegovine na bolje, ja ću nastaviti pisati o ljubavi među nama različitima jer znam da te ljubavi ima - viđam je svuda.
I još zbog nečega!
Sve to treba reći i ponoviti i upozoriti, dok još nije kasno, "po sto puta" dok se ne ureže u svijest glasača. Isto tako, ako se ne daj Bože ništa nabolje ne promijeni, onda nema više kome da se žalimo, ni vi, a ni mi u dijaspori. Promjena je bila u vašoj olovci kojom ste glasali, kako to neko zgodno i tačno reče.
SHVATITE...
... dobre namjere i sve ostalo dobronamjerno ima svoje granice. Izgleda da sve dobro ima svoje granice, za razliku od bezgranične vlasti koja vodi svoje narode u propast.
Ne dozvolite da cijeli svijet zaboravi na Bosnu i Hercegovinu! Dugo i predugo smo na listi zemalja kojima stalno treba neka pomoć izvana.
Ako se izborima ništa ne promijeni, onda domovinu čekaju još najmanje četiri godine patnje, do novih izbora i novih mogućnosti promjena, mirnim putem.
Toliko, za ovaj put, od mene iz dijaspore.
Jahiel Kamhi
