Od kada je postao probleme stvara
Taj čovjek misli, da mu nema kraja
Da je ovo Zemlja mogla znati
Nikada njemu ne bi bila mati.
Piše: Denny Beganović
Svoju je želju uslišio Bog
Na njoj stvorio prvi rod
Sad mnogo ljudi, već prevelik broj
Koji žure samo u stroj.
Želja je ljudi mnogih u svijetu
Da sruše našu prelijepu Planetu
Iz dana u dan po njoj harače
Ne znajući da majka može da zaplače.
Svima nama Planeta je mati
Zato pazimo gdje ćemo stati
Jer što uništimo teško se vrati
Ovo je poruka koju trebamo znati.
Da li priroda zbog nas umrijeti mora
U kojoj sviće ta prelijepa zora
U kojoj su dani života i sve bliže smrti
Kratko nanizani na tankoj crti
Mnogima je ovo već odavno jasno
Da požure možda je odveć kasno
Prekasno nije recite glasno
Da ostalima bude bar ponešto jasno
Ako sami ne kažemo NE
Stići će nas gorko kajanje
Zato ljudi pazimo na vrijeme
Kako brzo prolazi sve više je treme
Sve dok se trema ne pretvori u strah
Tada kad vratimo pjesme zaborav
Saznat' ćemo tada da ubrzo je kraj
Sjetit' ćemo se riječi:
"ČOVJEČE, ZNAJ, ETO, DOĐE I TAJ KRAJ"