Kladuša kroz historiju
Sjeverozapadni dio domovine moje
Mijenjao je često vladare svoje
Pod ugarskim kraljevstvom dugo je bila
I oduvijek bila velika silaCijela oblast pod šumama je srastala
Dok nije došao onaj po kome je nastala
Čuveni Kladar u nju je došao
Po njemu je i grad još tada nastao
Zbog pitomih brda i obradivih ravnica
Naseljena je bila cijela okolica
Iliri i Rimljani radišni su bili
Pa su je najprije sebi podredili
Dana 30. oktobra 1280. godine
Prvi se put imenom spominje
Sklopili su primirje vlastelini grada
Dogovorivši ko će sa njome da vlada
Babonići-Blagajski su je dobili od kralja Ugarske
Ali o tome nemamo nikakve zabilješke
Taj akt je od primirja čak i stariji
Vlastelini ga nisu nigdje pohranili
Crkva svetog Martina iz trinaestoga vijeka
Bila je svjedok novoga kladuškog početka
Zagrebačka biskupija nad njom je bila
Propisanu desetinu od nje je uzimalaKnez Šimun kladuški oženio je Dorateu
Plemkinju i kćerku Balše Hecegovića
A unuku Hrvoja Vukčića Hrvatinića
I doveo Kladušu do velikog uzdignuća
Krajem petnaestoga stoljeća, nasljednici Šimuna i Ivana kladuškog
Prodali su djelove svojih posjeda Jurju Frankopanu Cetinskom
Zbog velikih sukoba sa Frankopanom Cetinskim
Ono što je ostalo prodali su knezovima Peranskim
Poslije Cetinskokog došli su Tozovi Šubići Peranski
Koje u šesnaestom stoljeću zamjenjuju Frankopani SlunjskiOsmanlije predvođene Malkoč begom spališe Kladušu godine 1558.
Tad nastaju borbe duge i smrtonosne
Godina 1633. je godina kladuške renesanse
Nakon velike pustoši, nudile su se neke nove šanseObnovile su Osmanlije kladušku kulu što bješe pod ostožaškom upravom
I dugo je zvaše najzapadnijom osmanskom utvrdom
Na bedemu grada i džamiju sagradiše
U gradu Kladuši još dugo ostadoše
Krajem sedamnaestog stoljeća zadesile su je nove prilike
Došle su joj izbjeglice iz Krbave i Like
Mustafa Turcalović, zvani Mujo Hrnjica
Krajiška je junačina velikoga srca
Uz čuvenu braću Muju, Omera i Halila
Cijela se Krajina ponovo rodila
Meho Katarica bješe Mujin brat po mlijeku
Lošeg ću da ga predstavim u ovome epu
Čuvši da je Mujo slab na kugle od zlata
Meho je iz zasjede ubio svoga brata
Mujo živi vječno u junačkome gradu
I čeka da ga presvuku u brončanu fasadu
Da sa svojim đogom vrati dane slave
Samo još da dočeka zaslužene dane
Austro-ugarska je 1878.
Postavila nove granice Bosne
Najveću borbu u odbrani Bosne
Pružili su krajišnici Kladuše ponosne
Borbe su trajale čak četrnaest dana
Uz mnogo otpora i još više rana
Preživjela je Kladuša i Kraljevinu Yuge
I još mnoge događaje druge
Danas je Kladuša na kapiji Bosne
Očekuje svoje povijesne
goste
Da čuvaju grad ko živi junaci
Da nam ga ne preuzmu neki neznanciMožda treba opet da se vila rodi
Da bi junaci bili na svojoj slobodi
Nek bar puste Muju da nad čaršijom stane
I neka vrati Kladuši one dane slave.
O autoru
Denis Beganović je rođen 1984. godine u Velikoj Kladuši. Nakon završetka srednje škole, seli se u Crikvenicu (Hrvatska). Kako kaže za portal Cazin.NET, ljubav prema poeziji se javila kada je imao 15 godina.