Piše: Amila Rekić
Nosim kaputić satkan od bezobrazluka i bahatosti jer mi je tako uvijek bilo lakše. Oni najbliži znaju da mene emocionalno mogu i najmanje sitnice skrhati. Oduvijek sam druga narikača porodice, a znam da je to onima koji me površno poznaju nemoguće zamisliti.
Isti taj kaputić sam nosila u svakoj svojoj vezi. Moja prva veza je trajala dugo, a bila je, malo je reći, neobična. Razlika od deset godina, onda kad sam ja imala petnaest, je kao kuća velika. Sretna sam što niti u jednom momentu nije bila zabranjena od strane mojih roditelja jer bi se vjerovatno drugačije odvijala, ali nije bila ni podržana. Ipak, bunt vezujemo za tinejdžere. Danas ne mislim da je ista bila ispravna, ali isto se tako zbog toga ne kajem. Za sada se ni zbog čega u životu nisam pokajala jer tada, u tom momentu, mi je tako bilo najljepše. Znam da to nije bila ljubav već odnos s posebnim razumijevanjem.
Zašto znam da nije bila ljubav? Ne bih sa svojim kaputićem otišla onog momenta kad sam morala birati između njega i sebe, već bih težila tome da napravimo kompromis. Evo, skoro sam završila fakultet, a njemu sam zahvalna što me naučio da budem podrška. Imati šesnaest godina, boriti se s onim puhanjem kroz glavu i njegovim porocima je sigurno ubrzalo moj proces odrastanja. Puno je dana u godini kad bih mu htjela nešto reći samo zato što sam sigurna da bi me on jednostavno razumio. U svim odnosima poslije sam od njih tražila da me razumiju kao on.
Kasnije sam naučila rukometna pravila, vrste bicikala, koje je ulje najbolje za biciklo i čemu opće isto služi, štošta o popravku Mercedes auta, filmu, fotografiji, tuzlanskom nogometu i neka sam. Iz svake veze sam izišla bogatija za novo znanje, iskustvo i poruku. Samo niti u jednoj od tih veza nisam naučila da, ako neko ne vidi svoj kapacitet, ja mu na isti ne mogu ukazati ma koliko se trudila, objašnjavala rukama i nogama. Ono što je pozitivno za njih da se jednostavno mi nismo našli u pravo vrijeme, a da je svaki od njih kasnije ne samo uvidio svoje kapacitete, nego ih i iskoristio. Svima im je zajedničko da su dobri ljudi.
Zaljubljenosti je bilo. Jedan je bio čovjek od sto kila, drugi je uvijek lijepo mirisao, treći bio posebno kulturan, a četvrti pružao zaštitu. Sve su to stvari u koje sam se mogla svaki dan zaljubiti. Međutim, umjesto ljubavi, svako od nas je samo popunjavao svoje praznine tako da navika nije ni došla na svoje. Trebam spomenuti da sam uživala u svojim vezama na daljinu jer mi je uvijek najvažniji bio osjećaj slobode. Ustvari, ja sam samo htjela da pišem o tome kako sam doživjela ljubav. Zna ova curica puno citata o ljubavi i do sada se u njima pronalazila nije. Sad, sad se pronalazi u svakom od njih.
Prvo mi je prijateljica morala reći “Ti njega voliš”, a onda sam posložila kockice. S vremenom sam skinula kaputić, upoznao je narikaču i dobio sve moje vrijeme. Neko je dobio ono što meni najviše znači, moje vrijeme. Falio mi je kad ode kući nakon što smo skoro cijeli dan proveli zajedno. Jednog od bivših partnera sam viđala jednom u tri mjeseca. Oslobodiš se valjda zbog te ljubavi. Počneš slobodno pričati o celulitu, o tome kako misliš da ti je neki dio tijela neprivlačan i onom šta ti zapravo želiš ili voliš. I meni se to desilo. Nakon mnogo mjeseci provedenih zajedno, mnogo puta sam se zaljubila kad ga vidim ujutro onako toplog i sa sjajnim očima. Često se iz čista mira javi osjećaj sreće što baš ja njega imam za partnera. Ponekad me motiviše sama pomisao na njega.
Kako ne može sve biti divno i krasno, dolazilo je do trenutaka kad bih ga tjerala znate svi gdje i zadavila. On mene još češće. U suštini mislim da samo mama i on u meni mogu izazvati takvu emociju. U trenutku ih toliko volim, a u drugom ne znam šta bih im uradila. Odnos u kojem sam pokazala sve svoje slabosti i strahove. Prihvatila sve njegove. Odlučila prije njega boriti se s istim.
Ono što je specifično jeste njegov miris. Djeluje na mene onako kako mi treba tad, na primjer ako sam uznemirena - smiri me u potpunosti. Ja, koja sam se oduvijek bojala odrasti u emocionalnom smislu, poželjela sam dom i dijete. Do sad je bilo, u tim noćima kad kod mene i cimerice prenoći moj momak, da se izgubim iz tog druženja ili postanem nervozna što je ostao petnaest minuta duže nego što smo se dogovorili.
Bilo bi nam lijepo dijete, znam. Mnogo je definicija ljubavi, moja je “kad se oslobodiš i prihvatiš ono što si dobila u svakom smislu, a uspjet će ako zajedno budete gradili, nije kasno ni da se stvari mijenjaju ako se dovoljno vjeruje”. I boli.