Vrijeme praznika je vrijeme koje bi trebalo biti ispunjeno radošću, zahvalnošću i ljubavlju. To je vrijeme ispunjeno porodičnom tradicijom i vremenom koje provodimo sa članovima porodice.
Vrijeme tuge
Neke porodice će ovaj praznik slaviti dok za druge ovo može biti vrijeme tuge i žalovanja za preminulim članom porodice. Može biti teško upravljanje obavezama kako bi obilježili praznik ili neki značajan porodični datum, a sa druge strane imati osjećaj tuge zbog gubitka osobe koja je bila važan član porodice koji sada nedostaje.
Različite porodice se različito nose sa gubitkom voljenog člana. Kada je porodica suočena sa smrću, ona bi vremenom trebala da se prilagodi i za sebe pronađe novi način funkcionisanja. Ta reorganizacija će imati odjeka na generacije koje dolaze.
Neke porodice uspiju vratiti svoj nivo funkcionisanja nakon traumatičnog gubitka dok se druge bore decenijama (ponekad generacijama) nakon događaja, naročito tamo gdje nije tačno utvrđeno šta se dogodilo, gdje nije preminula osoba još pronađena i gdje nisu počinioci privedeni i kažnjeni.
Članovi druge porodice mogu imati poteškoće u vraćanje na prijašnji nivo životnog funkcioniranja. Zatvaranje komunikacije izbjegavanjem osjetljivih tema je instinktivni napor da se sačuva harmonija i izbjegne neugoda u porodici.
Veliki je značaj susretanja sa što većim brojem ljudi tokom sahrane i poslije, nasuprot anksioznom porivu da se isključe i izbjegavaju ljudi, kao mehanizam nošenja sa gubitkom. Cilj je da se cijeli porodični sistem suoči sa smrću kroz povezanost sa sistemom prijatelja i da se pruži ruka pomoći članovima porodice koji bi radije pobjegli nego se suočili sa sahranom i gubitkom.
Nasuprot ovome, svaki pokušaj da se poriče smrt može produžiti nerazriješena pitanja za članove porodice daleko u budućnost.
Prijedlozi nošenja sa smrću voljenih osoba:
- Ako su na smrtnoj postelji, posjećivati umiruće članove porodice redovno onoliko koliko je moguće.
- Uključivanje djece u skladu sa njihovim uzrastom i zrelošću (djeca nisu toliko povrijeđena kada su izložena umiranju člana porodice, koliko mogu biti povrijeđena zbog anksioznosti preživjelih i isključivanja iz porodičnih rituala koji pomažu da se smrt prihvati i preboli; djeca od 6./7.godine života mogu razumjeti pojam smrti i da se osoba neće vratiti)
- Uključivanje što više članova proširene porodice
- Objavljivanje sjećanja/smrtovnica
- Donirati ili uraditi nešto društveno korisno u znak sjećanja na preminulu osobu
- Održavanje kontakata sa rodbinom i prijateljima
- Ako porodica nije u stanju da se sama nosi sa gubitkom potrebno je da zatraži podršku i pomoć stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja.
Šta reći porodicama koje tuguju:
- Možemo izraziti saučešće i ponuditi podršku.
- Saslušati ih i pustiti da tugujuća porodica vodi razgovor.
- Podijeliti lijepa sjećanja na preminule.
- Ponuditi svoju pomoć.
- Biti tu za njih.
- Ostati u kontaktu.
- Ne reći ništa i sjediti u tišini.
Šta ne reći porodicama koje tuguju:
- Sve se dešava sa razlogom.
- Sad je na boljem mjestu.
- Imao/la je dosta godina.
- Znam kako se osjećaš.
- Trebao bi/moraš uraditi.
- Nemoj plakati, budi snažan.
- Nemoj misliti i pričati o tome.
- Pusti, proći će samo.
- Preminuli ne bi volio da ti.
- Moglo je biti gore.
Pomoć stručnjaka
Sistemski porodični cilj u porodičnoj terapiji je da asistira porodici da ponovo otvori komunikaciju. Sistemski porodični terapeut pomaže ljudima da prepoznaju svoja razmišljanja o gubitku i povežu ih sa osjećanjima. Poziva ljude da pričaju o temama koje su iza osjećanja. Pomaže porodici da razvije svjesnost o načinima na koji se različiti članovi nose sa gubitkom.
Tokom vremena članovi porodice mogu vidjeti širu sliku, pomijerajući fokus sa pojedinca na porodični sistem, promišljajući o slijedećem; “Kako su se kroz generacije moje porodice nosile sa bolešću, smrću i gubitkom ?”, ali i odgovoriti na pitanje "Kako ćemo njegovati sjećanje na preminulog voljenog člana?".
Ovaj članak posvećujem svim porodicama koje žaluju za gubitkom svog člana ili članova u ovim prazničnim danima Ramazanskog Bajrama.